U subotu, 23. ožujka 2013. godine u Villa Valpovo održana je Redovna izvještajna skupština Zajednice tehničke kulture Valpovo na kojoj su podnesena izvješća o radu i uspjesima u protekloj godini. Zajednica broji deset udruga, Centar tehničke kulture sa sedam radionica za djecu i mlade i Informatičku školu Page.

Osvrćući se na rad u protekloj godini, nadahnuto je govorio Dragan Milec, predsjednik Zajednice i zahvalio svima koji su dali svoj doprinos dobrim rezultatima i uspjesima.



GOVOR
PREDSJEDNIKA  ZTKV  DRAGANA MILECA
NA GODIŠNJOJ IZVJEŠTAJNOJ SKUPŠTINI



Dame i gospodo, uvaženi članovi skupštine, poštovani gosti


Zadovoljstvo mi, je srdačno vas pozdraviti i zahvaliti što ste se odazvali našemu pozivu na današnju  izvještajnu skupštinu. Skupštine su po svom karakteru statutarne, definirane forme koji imaju svoja propisana pravila, ponekad stereotipne, ali su izuzetna prilika da se jednom godišnje članstvo sastane, čuje u živo, kako je u naravi organizirana zajednica tehničke kulture, kakav to tehnički i svagdanji život živi i kakav učinak ima u javnom društvenom životu našeg lokalnog ambijenta, dakako i šire. Prilika je to da i naši partneri, predstavnici grada, bolje rečeno gradonačelnici, čuju živu riječ i dožive pulsiranje bića tehničke kulture i njihovih promotora. Međusobno bolje poznavanje, nudi više međusobnog uvažavanja,  razumijevanja i vrednovanja.    
Izvještaj o radu  sačinjen je po pravilima administracije i u njemu je sve zapisano i sigurno je detaljan i iscrpan. Usprkos svemu  Izvještaji su, po prirodi stvari statični, beživotni ali dobri dokumenti za arhivu.
Tehnička kultura usprkos svim ljudskim, strukovnim, inovativnim i karakternim vrijednostima obiluje samozatajnim ljudima.
Meni kao predsjedniku je i zadatak, osim organiziranja ove velike obitelji sa oko 500 članova,  da danas na skupštini i uvijek kad to javnosti zatreba,  govorim o njima, govorim o svim aspektima tehničke kulture. Osim rada moramo članovima i javnosti poslati jasne poruke.


Upravo stoga želim kroz nekoliko naglasaka iz Izvješća, Zajednici tehničke kulture, dati  karakter i ljudsko lice. Sve što je učinjeno, učinili su i stvarali ljudi. Ova dolazeća globalizacijska budućnost, čini se, neće trebati ljude. Naravno to je povijesna zabluda krupnog kapitala.  No, potpuno je jasno, sve vrijedno proistječe iz  ljudskoga uma i čovječanstvo vodi u bolju budućnost.
Našu instituciju koju formalno zovemo Zajednica , čine udruge, a udruge  ljudi, programi, znanje, entuzijazam i upornost. Ti ljudi imaju ime, prezime, osobnost. Kada bismo sve učinjeno, brojem osoba, utrošenom količinom vremena, programa, aktivnosti i rezultata,  uspjeli prenijeti u dimenziju realnog sektora, bila bi to vrlo profitabilna radna organizacija sa visokim dohotkom.
No, mi smo sektor civilnog društva koji djeluje na osnovi dragovoljnosti. Mi ne stvaramo dohodak, već rezultate rada, koje konzumira društvena zajednica kao svoje javne potrebe a oblikuje ih i formatira kao javno dobro. Ta uzajamnost je od goleme važnosti. Primjera je u izobilju. Meni je drago što su nas, mislim prvenstveno na Hrvatsku zajednicu tehničke kulture generalno,  osim Europske unije,  u osvit hrvatske europske zore, prepoznali i naši lokalni političari, naši partneri. Ovo govorim iskreno jer podrška koju dobivamo u posljednje vrijeme nije samo simulacija politike , već i istinsko prepoznavanje tehnike i tehničke kulture i njene važnost u svakom segmentu praktičnog života. Nadam se da će ova podrška u bliskoj budućnosti  rezultirati i većim udjelom lokalne uprave u sufinanciranju javnih potreba.
Naša velika vrijednost je što nismo ulazili u labirinte politike i nismo dopustili političke uplive ni jedne orijentacije. Ono što smo činili, uvažavali smo svaku vlast, nudili im iskrenu suradnju, da sinergijski kao, politički i civilni sektor, kroz zajedničke interese tehničke kulture kao javnoga dobra, ostvarimo ciljeve za dobrobit naših građana.


Dame i gospodo, nismo mi izvan vremenski . Vjetrovi današnjice ne pušu uvijek u leđa.   Utjecaj globalizacije i društvene tranzicije, u našem je kraju odnio ljudski danak. Prvo su stradali ljudi, ljudi kao sudbine. U toj preobrazbi interesa i kapitala,  i naše udruge koje su iznikle u ambijentu polustoljetnog industrijskog trajanja i njihove istinske privrženosti industrijskim tehnologijama, završile su  ciklus jedne ere potrošenog modela. To su ljudski potencijali koji trebaju biti dragocjeni svakome tko vrednuje znanje i odanost poslu. 

 Mi u vodstvu Zajednice tehničke kulture, nećemo dopustiti rasipanje naših udruga. Učinit ćemo sve da jezgru zadržimo i da njihove potencijale usmjerimo i vežemo uz tehniku i tehničku kulturu koja će imati širu domenu, od samo industrijske kao do sada,  i koja će dugoročno počivati na novim tehnologijama bez dimnjaka. Na radost mi nikada nismo dijelili tehničku kulturu na Belišće i Valpovo, jer tehnička kultura, kao ni misao, ne poznaje granice. Dom tehnike je kao i do sada i njihov dom, sve što od stručne infrastrukture posjedujemo to je za sve nas u tehničkoj kulturi. Energetičari, inženjeri i tehničari, kemičari i tehnolozi, vjerujete pobijedili smo i teže dane, pobijedit ćemo i ovaj model svjetskog globalizma i pronaći novu zavjetrinu za svoj plodonosan rad.
 Na mladima svijet ostaje. To je krilatica koja prati generacije. Zanimljivo je, što je kriza u društvu veća to je i priliv djece i mladih u naš CTK veći. Kroz centar tehničke kulture, kroz sedam različitih radionica, godišnje prođe oko 180 djece i mladih. Pravi rasadnik zaljubljenika , talentiranih i perspektivnih poklonika tehnike. Da je sredstava za javne potrebe više , više bi bilo programa, radionice bismo bolje opremili i obučili više polaznika.


Ovdje uključujemo i djecu s posebnim potrebama.
Ovo radimo s neskrivenim ponosom i željom da djecu usmjerimo na put tehnike jer to je neka dobra perspektiva da djeca ne završe u tamnim kutovima gradskih ulica. Mnoga su svjetska i državna priznanja stigla u vitrine našeg Centra tehničke kulture. Mi se ne bojimo smjene generacija. Oni su naše „zakopano blago“.
Vrlo dobru suradnju smo uspostavili i s obje osnovne škole Belišća i Valpova, kao i sa srednjom školom Valpovo. Dakako, radimo u okvirima programa Hrvatske zajednice tehničke kulture i njenih asocijacija, nacionalnih  saveza.


Mi se nismo umorili. Imamo stvaralačke snage i generacijski i organizacijski i inovacijski. Velik motiv su i priznanja kao model vrednovanja jedinke ili udruge. Da sam na početku započeo s državnim priznanjima za tehničku kulturu „Faust Vrančić“,  mogao sam održati najkraći govor u povijesti Tehničke kulture. Sami spomen na Fausta Vrančića , u krugovima svijeta tehničke kulture, izaziva ponos, ushićenje i autoritet. Četiri Fausta za posljednjih pet godina pristiglo je na  adresu  Zajednice tehničke kulture Valpovo. Tri pojedinca i dvije udruge. Rad ocjenjuje komisija visokih autoriteta sa doktoratima tehničkih nauka. To je kruna rada i stvaranja svih aktivnih pojedinaca, naših udruga i zajednice kao sinergije svih zajedno.
Zajednica tehničke kulture Valpovo koja je jednako i Valpovačka i Belišćanska prepoznata je u Lijepoj našoj ali i inozemstvu. Spadamo u najjače organizacije tehničke kulture u državi. Imamo autoritet i vodstva i jedinki i udruga. Nadam se da ćemo kao Zajednica od autoriteta i u budućnosti uspjeti savladavati sve izazove suvremenog svijeta i djelima promicati tehniku i tehničku kulturu.
Na kraju bih se zahvalio svim entuzijastima i velikim samozatajnim autoritetima u tehničkoj kulturi bez obzira na životnu dob i tehničko usmjerenje,  na svemu što su svojim radom, znanjem , entuzijazmom dali tehničkoj kulturi, naravno u očekivanju da će i dalje biti ono što u srcu jesu.
Ovaj današnji skup kroz sadržaj i poruke sa ove Skupštine neka ostane, novi poticaj za daljnji rad u tehničkoj kulturi, rad kao način razmišljanja i  način života.


Hvala.


Dragan Milec

Na kraju Skupštine istaknutim članovima su podijeljene diplome Zajednice tehničke kulture Valpovo za uspjehe u prošloj godini, plakete i povelje.